TKO JE ISUS KRIST?
«Dokle ćeš mučiti duše naše, kaži nam, jesi li ti Krist?» (Iv)
«Za koga me drže ljudi?» (Mk 8, 27)
Za jedne je Sin Božji, za druge je opsjednut. Za neke je Kyrios, za druge je lud. Za neke Mesija, za neke zavodnik naroda.
On je Prorok, Veliki Svećenik, Posrednik, Sluga Božji, Gospodin, Spasitelj, Kralj, Riječ, Logos, Sin Božji, Bog. Ali ni jedno od ovih imena ne može ga obuhvatiti.
Isusa treba promatrati u njegovu ZEMALJSKOM djelu:
Isus je Prorok: Očekivalo se konačnog proroka, koji će biti ispunjenje svih proroka. Taj je trebao otkriti posljednje tajne, uspostaviti objavu kako ju je Bog Mojsiju dao. Treba pripraviti svijet na dolazak Kraljevstva Božjeg.
Isus je Sluga Božji: Posrednik je između Boga i ljudi svojom patnjom. «On slabosti naše uze i ponese naše boli.»
U ESHATOLOŠKOM djelu:
Isus Mesija: Osloboditelj od ropstva, grijeha. I s njim nastupaju zadnja vremena.
Isus Sin čovječji: Idealan čovjek
U SADAŠNJEM djelu:
Isus je Gospodin (Kyrios): Uzašao s desna Oca, i kao proslavljeni zastupa nas sada kod Oca.
I u njegovoj PREEGZISTENCIJI:
Isus je Logos: Zakon svijeta koji upravlja svemirom. Personifikacija mudrosti.
Isus je Sin Božji: Božanska narav Isusova.
RAZNE KRISTOLOGIJE
Po vremenu:
– Preduskrsna
– Pouskrsna (NZ, patristika, srednjovjekovna t., reformatorska t., novovjekovna t.)
Po formi:
– Indirektna (U zgodama Isusova života)
– Direktna (Izričiti govor o Isusu: «Ti si Kralj židovski.»)
Po porijeklu:
– Židovska
– Helenistička
Po obaveznosti prihvaćanja:
– Dogmatska (Koncilske definicije)
– Spekulativna (Pojedini teolozi)
Po metodi:
– Odozdo (Polazi se od zemaljskog Isusa)
– Odozgo (Polazi se od nebeskog Isusa)
TENDENCIJE DANAŠNJE KRISTOLOGIJE
Potrebu za novim promišljanjem uloge i osobe Isusa Krista istaknuo je Karl Rahner u svom članku: «Kalcedon – kraj ili početak?» Naime, na tom saboru je definirana jednom zauvijek vjera u Krista. Proglašena je dogma, koja se stoljećima nije dirala. Ni Rahner ju ne želi dirati, već samo ukazuje na narav dogme kao takve.
Rahner govori o «samotranscendenciji» svake formule. Ne jer je kriva, nego upravo jer je istinita mora se uvijek nanovo promišljati. Dogma ostaje živa tumačenjem. Ne koči razvoj misli, već otvara perspektive. Poziva na dublje razumijevanje, i otvaranje novih pitanja.
Po tom slijede nove interpretacije kalcedonske dogme. Pitanje od kojeg se krenulo je: kako jedan čovjek može biti istodobno i Bog i time zahtijevati univerzalno značenje?
Tri su osnovna odgovora:
1. Promatra se Krista u kozmološkom obzoru. Još su apologete u 2. st. vidjeli u svijetu, povijesti, filozofiji, poganskim religijama fragmente jednog Logosa (logoi spermatikoi) – a koji se u Isusu Kristu očitovao u svojoj punini. Teilhard de Chardin je nanovo istaknuo ovo kozmološko tumačenje – te pokazao kako kozmogeneza i antropogeneza u kristogenezi postižu svoje dovršenje. Isus Krist je evolucija koja je došla k sebi.
2. Promatra se Krista u antropološkom obzoru. Krist je odgovor novovjekom ateističkom humanizmu po kojem Bog mora biti mrtav da bi čovjek mogao biti slobodan. Utjelovljenje Boga je ispunjenje biti čovjekove. Kristologija je najradikalnije ispunjenje antropologije. Isus Krist je čovjek koji je došao k sebi.
3. Promatra se Krista u univerzalno-povijesnom obzoru. Isus je odgovor na pitanje o smislu cjelokupne povijesti. To je odgovor onima koji tvrde da čovjeka kao takvog uopće nema, te da ga susrećemo tek u sklopu psiholoških, bioloških, ekonomskih, društvenih i duhovnih uvjeta. Pa bi ispalo da je čovjek zapravo dio jedne povijesne cjeline – bez koje čovjeka niti nema. Pitanje smisla i spasenja čovjeka sada postaje pitanjem o smislu i spasenju sveukupne povijesti. Odgovor je da se u Isusu Kristu unaprijed dogodila sva povijest. Isus Krist je povijest koja je došla k sebi.
No, opasnost je ovih tumačenja Krista da od kršćanstva naprave filozofiju ili ideologiju, bez povijesnog oslonca. Stoga se javlja drugi val u kristologiji koji polazi od historijskog Isusa. Ukazuje se na to da je cilj kristologije izreći bit i značenje Isusove osobe i djela.
KRISTOLOGIJA – SOTERIOLOGIJA
Anzelmo Kenterberijski (11/12st.) počinje lučiti kristologiju na Krista u sebi, i Krista za nas.
Srednjovjekovna kristologija bavila se Isusovom osobom, a soteriologija Isusovim djelom.
Skolastici su prenaglasili kristologiju (Ontološka kristologija – ontička struktura Krista).
Protestanti su prenaglasili soteriologiju (Funkcionalistička kristologija – spasenjsko djelo).
Lutera zanima što je Krist «za me»?
Melankton: «Upoznati Krista znači upoznati njegova dobročinstva.»
Međutim, onda je Krist proizvod doživljavanja svakog pojedinca.
Kant je govorio kako je Krist ideal ljudske savršenosti.
Panenberg: Treba krenuti od Kristove osobe!
Isus vjere i Isus povijesti bi trebao biti isti Isus.
RAZNI POVIJESNI PRAVCI KRISTOLOGIJE
Prosvjetiteljstvo niječe kontinuitet. Isus je jedno, a Krist drugo. Hoće skinuti «naslaga vjere». Nije isti propovijedajući i propovijedani Krist. Žele ga vidjeti u krpama u kojima je hodao po Galileji.
Racionalizam Isusa prikazuje kao učitelja morala i primjer kreposti. Što se protivi prirodnim zakonima ne prihvaćaju. Čudesa se brišu iz njegova života.
Romantizam … (Herder)
Mitološka škola kaže da su vječne religiozne ideje iznesene mitološkim govorom. Ideja Bogo-čovjeka je cilj čovječanstva. Kristologija nije nauka o Isusu nego o čovječanstvu, dakle antropologija. Isus je ostvareni lik humanosti.
Povijesno-religijska škola kaže da je kršćanstvo sinkretizam raznih starih mitova. Pavao se udaljio od pravog Isusa jer ga je prilagodio helenističkom svijetu.
Svaki pokušaj pisanja Isusovog životopisa je projekcija autorovih zamisli (moralist, reformator, govornik, ideal…)
Ali, Isus nam pristupa kao onaj koji ga ne mogu prepoznati i poziva: «Idi za mnom!» Samo onom tko ga slijedi objavit će se. E – mail: josipanicic@yahoo.com
Josip Anicic, prof
http://vjeronauk.wordpress.com/
http://jutarnjazvona.wordpress.com/
http://public.carnet.hr/~joanicic/moj_blog/
Isus me svaki tren, Isus mi svakoga trenutka postavlja to pitanje ?