Što želiš da ti učinim ?

Isus me svaki tren, Isus mi svakoga trenutka postavlja to pitanje ?

Što ja odgovaram ?

Jesu li to odgovori: pričekaj Isuse, sada imam važnijeg posla, kada budem stariji, onda ću se baviti tobom ?

Ja idem od jednoga do drugoga čovjeka i jadam se i tražim pomoć; i kucam i zapomažem ?

Ili je moja vjera: zato što su me Tata i mama natjerali u Crkvu ili idem u Crkvu – svi idu sramota je da ja ne idem ?

Što želim: konkretno od Gospodina ?

Koja mi je prva misao u jutro kada se probudim ? Kamo svoje misli spremam ? Koja je moja prva Riječ ili je riječ ?

Kome svoje srce otvaram – takav će biti moj dan i život ?

Kome odškrinjujem svoja vrata ili široko, nadugačko otvaram svoja vrata – praznim tlapnjama, brigama bez jasnoga i konkretnoga cilja, svakodnevnicama, brbljanjima, komentiranjem i sl.

Kome sam povjerovao, kome sam prvo povjerovao ?

Što očekujem od svoga života ?

Kako otvaram svoje srce, vrata svoga doma – takav ću i ja biti ?

Vjerujem li u karte, gatanja i sl., – zovem koje kakove emisije – unaprijed znaju što mi je potrebno i daju mi savjete koje ja želim čuti, ali to su kratke pruge koje nemaju i ne mogu imati svoju povijest…

Kako iskoraknuti naprijed ? Kome otvoriti svoje srce ?

Možda je tvoj odgovor – svi su loši, svi su iskvareni – kako ja mogu s nekime živjeti ?

Dobr čovjek i umjetnik je onaj koji zna po sebi suditi druge – u svakome čovjeku pronaći dobro jer je i on dobar. Protivno – pronalazi samo loše i viče kako su svi loši, zli…

Pitam Vas: kako da vidi samo loše, kako umije pronaći samo loše u svakome čovjeku, ako on kaže da je dobar, a pronalazi samo loše ?

Što sam ja ponudio – čovjeku ?

Isus mi je odgovorio: stvorio sam tebe, brate i sestro!

Da vidim svijet Tvojim učima, i da ljubim svijet Tvojom ljubavi koja prašta…! Koji zna pasti, ali i ustati i krenuti dalje…