Inetrvju: Baka – 60 godina
Prabaka – 84. godine
Božić se slavio i dočekivao na različite načine. Slobođanski običaji imaju svoju drugu tradiciju koja se u pojedinim obiteljima zadržavala sve do danas.
Advent započinje prvom nedjeljom Došašća i zornicama koje su kao i danas rano ujutro. Selo nije bilo osvijetljeno, pa su se u rukama nosile baklje koje bi unaprijed za to pripremile. Pripremale su se tako da se hrastić do pola iskala što sitnije, natuče i što bolje osuši. Iskalani se dio baklje zapali, a neiskalani se drži i nosi u ruci.
Radost djeci donosio je sv. Nikola koji je noću u prozore stavljao darove. Prije sv. Nikole djecu je obilazio krampus koji ih je plašio zveckanjem lanaca. Djeca su pred krampusom molila Očenaš i dr. molitve, a ujutro su u čižmi koja je bila u prozoru našli puno darova, jabuka, oraha, suhih šljiva ili ošofa, lješnjaka i drugog slanog voća. Našla se tu i pokoja šiba ili ajdamak za one koji nisu dobri ili koji nisu dobro očistili cipele.
Od sv. Nikole do Lucije sije se pšenica u tanjurić. U sredinu tanjurića stavlja se čaša. U danima pred Božić žene su čistile i ređivale kuće. Trebalo je i okrećiti da bi bilo što čistije. Muškarci su navažali drva. Na zadnjim kolima drva, koja su obično bila za pečenje pečenike, zelenila se smreka.
Na Badnjak u rano jutro, što ranije to bolje, ložile su se velike vatre u dvorištima i nastavljale peći pečenke. Obično su se pekle četiri kraj jedne vatre. Svaki se put peklo kod drugoga. Pečenje je do podne trebalo biti gotovo jer su ljudi još do večere imali pune ruke posla, a i dvorište se moralo očistiti.
Tko prvi dođe na Badnjak u kuću, bude položaj. Sjedne na šamlicu bliže vrata i dok ga gazdarica posipa žitom, govori; telilo se, ždrijebilo, prosilo se, macilo…kotilo se i rodilo se i sve živo i drvo bilo. Gazdarica bi odgovorila; dao Bog! Ako je položaj odrasli muškarac ili žena, počasti se rakijom ili vinom, a ako je položaj dječak, počasti se kobasicom. Domaćin je uvijek bio zadovoljan ako položaj bude muško. Na badnjak su se na ranu misu nosile svjećice, božićna svijeća i tamjan umotan u peškirić da se blagoslove.
U većini su dvorišta gorile krušne peći. Žene su pekle kruh i božićnu pogaču u okrugloj tepsiji. Pogača je bila sva iskićena. Obično je to bilo klasje žita, grožđa, vinsko bure i dr. U popodnevnim satima žene su čistile kuću, pripremale čistu odjeću, povezale žito trobojnicom, u čašu stavile kukuruz i žito u koje se zabodu svjećice ( crven, bijel, plav). Žitom i kukuruzom se napuni i veća posuda (simpla, kabran, lonac) u koji se stavi svijeća. Pripremi se i kadionica s tamjanom i sveta voda. Reduša je pripremala sve za večeru.
Muškarci su čistili štale, svinjce, kokošinjce i namirili su marvu. Djeca su nosila i slagala što više drva u kuću jer se preko Božića nisu u kuću unosila. Stariji bi pripremili slamu koju su vezali u konjski am. Odjelao se i nasadio krizban u postolje. Svi su se poslovi dovršili još za dana tako da se stigne okupati i u čistu odjeću obući.
Kad zazvoni Zdravo Marija, počinje večera. Gazda kuće odlazi po slamu, posveti svetom vodom svu marvu. Ulazeći u sobu sa slamom, pozdravlja: »Faljen Isus i Marija, Čestitam vam Badnjak Adama i Evu i sveto slavno porođenje Isusovo.« Ukućani bi odgovarali, »Čestita ti duša kod Boga!« U nekim se obiteljima pozdravljalo i na druge načine kao: »Faljen Isus i Marija, čestitam vam Badnjak, Adam i Evu, nosim sveto slavno porođenje i u kuću mir, veselje.« Ili »Faljen Isus i Marija, čestitam vam Badnjak, Adama i Evu« i idući od vrata prema mjestu gdje će staviti slamu, govori: » Rodilo se plodilo se, ždribilo se telilo se, prasilo se jarilo se…«Gazdarica bi svetom vodom posvetila slamu. Razveže se sam i slama se malo raširi da svi ukućani mogu na nju kleknuti i izmoliti Oče naš. Gazdarica (reduša) iza Oče naša obiđe sa svetom vodom i kadionicom sve prostorije kuće. Iz slame se izvuče am i stavi pod trpezu, a na trpezu se stave u znaku križa dvije slamke koje se prekriju stolnjakom. Na sredinu se trpeze stavi pšenica sa svjećicama koje se upale, a upali se i velika svijeća u posudi za mrtve duše. Svi stanu oko trpeze i ponovno se izmole Oče naš. Gazda uzme peškirić (salvetu) i drži na njemu božićnu pogaču koju razrezuje, ali ne do kraja i govori: »U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga, Amen« Drugu stranu prima jedan od članova obitelji također peškirićem. Lome pogaču na dva dijela i svaki poljubi svoj dio. Narežu se šnjite kruha i počinje blagovanje.
Što se jelo? Odrasli bi nazdravili rakijom i jeli paradajz ili riblju čorbu, krumpir salatu, grah salatu, ribu suhe rezance s orasima, a ranije prgenjaču i gibanicu. Na kraju se sladilo medom i raznovrsnim voćem. Kada se pojela čorba, svjećice se gase okretanjem i zabadanjem u čašu sa žitom i kukuruzom. Kada se završi večera i kad se na kraju pomoli, izvade se svjećice iz čaše i nabroji se koliko će na godinu biti kola kukuruza i metara žita. Bit će onoliko koliko se na svjećica zalijepi zrna, ako Bog da. Sva hrana koja je bila na stolu treba se pojesti jer je bila posvećena, a mrvice sa stola su bacane u vatru.
Poslije večere u kući je zavladala radost. Djeca bi se valjala po slami. Uz pomoć odrasli kiti se krizban i pjevaju se božićne pjesme kako bi se podsjetio na sadržaj i melodiju i kako bi se pripremilo za polnočku koja se sa radošću čekala. Posebno su se za polnočku pripremale cure. Nacokale bih glavu i obukli najsvečanije ruho.
Iako je crkva velika, bila je pretijesna za sve koji bi došli proslaviti Isusovom rođenje. Na izlasku iz crkve čuo se pucanj topa. Te svete noći niti u jednoj kući nije se gasila vatra, a ni svijetlo. Svijetlili su fenjeri i baklje na svim slobođanskim sokacima.
Prvi se dan Božića slavio u obitelji. Za doručak se jela pečenka i pače. Na svetog Stijepana se išao čestitati Božić i sveti Stjepan. Na svetog Ivana treći dan, iznosila se slama rano ujutro iz sobe. Tada se soba prvi put pomela. Prije nego što se slama zapali, stavilo se malo ulagane torbice na rame, u ruku uzimaju šibe i po selu idu mladiti. Išli su kod rodbine, kod kumova i prijatelja. Kad dođu kući lagano udaraju domaćina i viču »Mladi se, mladi se«, za mlađenje su od domaćina dobivali kolače, jabuke, paprenjake i orahe. Bili su sretni i zadovoljni. To je bio veliki dan za one koji su bili jako siromašni.
Došao je kraj i ovim prisjećanjima o našim Božićnim običajima koji su bili nekad, a pojedine ih obitelji i danas njeguju u Continue reading →