SVI SVETI I OPĆINSTVO SVETIH

SVI SVETI I OPĆINSTVO SVETIH 

Što znači biti svet?Susretnemo li uistinu sveta čovjeka,reći ćemo bez oklijevanja:ovo je Božji čovjek,ovo je svetac. Nađemo li se u kojem prošteništvu,obuzet će nas doživljaj strahopoštovanja:ovo je mjesto sveto.Današnji papa Ivan Pavao II proglasio je kroz 25 godina papinstva 1241 blaženika te 478 svetaca Jednom svetkovinom Crkva slavi zajednicu svih svetih.Sve one poznate svece koje nalazimo u crkvenim kalendarima kao i one nepoznate koji su neizbrojni iz svakog plemena i jezika,a ubrajaju se u zajednicu svetih.Ova je svetkovina i zapovjedani blagdan Katoličke Crkve.  Svaki svetac nosi u sebi čovjekove tragove.Nitko od njih nije bio anđeo.Sveci su ljudi koji se svom dušom predaju Bogu i ljudima.Mi često volimo gledati svoje ljubimce uvijek u časti i slavi,bez ikakvih slabosti i sjena.A Bog bira ponizne i skromne ,neugledne i prezrene da od njih stvori velikane.Mnoge crkve i svetišta,kipovi,slike i zahvalnice svjedoče o pomoći i zagovorima svetaca.Sveci su  ljudi koji umiru ne mrzeći,umiru s molitvama na usnama , ljubeći i opraštajući. OPĆINSTVO SVETIH.Potrebno je protumačiti obje riječi:što znači općinstvo,a što znači svet.Rijeć općinstvo ističe da je Crkva zajednica:općenita,javna,otvorena svima,da nadilazi granice prostora i vremena.Što znači svet?Crkva je zajednica svetih.Svi su članovi Crkve"sveti" jer su,po krštenju"posvećeni"Duhom Svetim",primili milost posvetnu.Možemo stoga s pravom reći Continue reading

Stari običaji slavljenja Božića…

Stari običaji slavljenja BožićaSvi se katkad pitamo kako su naši bake i djedovi davno prije slavili Božić. I ja sam se to pitao pa sam odgovor odlučio doznati iz «prve ruke»,tj. od bake.Na pitanje o tome kako su dočekivali i slavili Božić odgovorila mi je sljedećim rečenicama.
«Početkom adventa počinjale su zornice,te se svako jutro rano ustajalo kako bi se na njih stiglo. Ako nije bilo crkve u tome selu upućivali su se u susjedno. Pšenicu je također trebalo posijati najkasnije do sv. Lucije. U zadnjem tjednu adventa se ispovijedilo. Na Badnjak je po cijeli dan bio post,nije se jela čak ni riba kao u današnje vrijeme. Za doručak je bila juha od graha i izdrobljeni grah. Preko dana su se vršile pripreme. U kuću se unosila slama koja se prostirala po cijeloj sobi. Na njoj se i spavalo. Za večeru je bila juha od suhog prokuhanog voća i jelo se prokuhano voće. Zatim se ukrašavala jelka i odlazilo se na ponoćku. Poslije ponoćke,nakon što se došlo kućama,jeli su. Po cijelu noć je obavezno morala biti upaljena svijeća i uključeno svijetlo u kući.
Stari način slavljenja BožićaNa sam dan Božića rano se ustajalo. Svi su žurili vidjeti što im je donio Djed Božićnjak. Zatim se doručkovalo i poslije toga bi se odlazilo na misu. Poslije mise se išlo doma i ručalo se. Poslijepodne se provodilo s obitelji u blagdanskom raspoloženju i okruženju. Na drugi dan Božića također se išlo na misu.»
Svoj odgovor baka je završila riječima: « E onda se Božič zaista slavio,a ne kao danas». Danas su običaji slični,gotovo isti, no pravi smisao je zapravo u tim njenim zadnjim riječima. Zaista kada pogledamo realno,danas većina nas Božić jedva čeka zbog darova,tj. zbog materijalnih stvari,onoga što ćemo dobiti,a malo nas obraća pažnju na onu duhovnu stranu,onaj pravi čar i Continue reading

Božični običaj u Slobodnici…

Inetrvju: Baka – 60 godina
Prabaka – 84. godine

Božični običaj u SlobodniciBožić se slavio i dočekivao na različite načine. Slobođanski običaji imaju svoju drugu tradiciju koja se u pojedinim obiteljima zadržavala sve do danas.
Advent započinje prvom nedjeljom Došašća i zornicama koje su kao i danas rano ujutro. Selo nije bilo osvijetljeno, pa su se u rukama nosile baklje koje bi unaprijed za to pripremile. Pripremale su se tako da se hrastić do pola iskala što sitnije, natuče i što bolje osuši. Iskalani se dio baklje zapali, a neiskalani se drži i nosi u ruci.
Radost djeci donosio je sv. Nikola koji je noću u prozore stavljao darove. Prije sv. Nikole djecu je obilazio krampus koji ih je plašio zveckanjem lanaca. Djeca su pred krampusom molila Očenaš i dr. molitve, a ujutro su u čižmi koja je bila u prozoru našli puno darova, jabuka, oraha, suhih šljiva ili ošofa, lješnjaka i drugog slanog voća. Našla se tu i pokoja šiba ili ajdamak za one koji nisu dobri ili koji nisu dobro očistili cipele.
Od sv. Nikole do Lucije sije se pšenica u tanjurić. U sredinu tanjurića stavlja se čaša. U danima pred Božić žene su čistile i ređivale kuće. Trebalo je i okrećiti da bi bilo što čistije. Muškarci su navažali drva. Na zadnjim kolima drva, koja su obično bila za pečenje pečenike, zelenila se smreka.
Na Badnjak u rano jutro, što ranije to bolje, ložile su se velike vatre u dvorištima i nastavljale peći pečenke. Obično su se pekle četiri kraj jedne vatre. Svaki se put peklo kod drugoga. Pečenje je do podne trebalo biti gotovo jer su ljudi još do večere imali pune ruke posla, a i dvorište se moralo očistiti.
Tko prvi dođe na Badnjak u kuću, bude položaj. Sjedne na šamlicu bliže vrata i dok ga gazdarica posipa žitom, govori; telilo se, ždrijebilo, prosilo se, macilo…kotilo se i rodilo se i sve živo i drvo bilo. Gazdarica bi odgovorila; dao Bog! Ako je položaj odrasli muškarac ili žena, počasti se rakijom ili vinom, a ako je položaj dječak, počasti se kobasicom. Domaćin je uvijek bio zadovoljan ako položaj bude muško. Na badnjak su se na ranu misu nosile svjećice, božićna svijeća i tamjan umotan u peškirić da se blagoslove.
U većini su dvorišta gorile krušne peći. Žene su pekle kruh i božićnu pogaču u okrugloj tepsiji. Pogača je bila sva iskićena. Obično je to bilo klasje žita, grožđa, vinsko bure i dr. U popodnevnim satima žene su čistile kuću, pripremale čistu odjeću, povezale žito trobojnicom, u čašu stavile kukuruz i žito u koje se zabodu svjećice ( crven, bijel, plav). Žitom i kukuruzom se napuni i veća posuda (simpla, kabran, lonac) u koji se stavi svijeća. Pripremi se i kadionica s tamjanom i sveta voda. Reduša je pripremala sve za večeru.
Muškarci su čistili štale, svinjce, kokošinjce i namirili su marvu. Djeca su nosila i slagala što više drva u kuću jer se preko Božića nisu u kuću unosila. Stariji bi pripremili slamu koju su vezali u konjski am. Odjelao se i nasadio krizban u postolje. Svi su se poslovi dovršili još za dana tako da se stigne okupati i u čistu odjeću obući.
Kad zazvoni Zdravo Marija, počinje večera. Gazda kuće odlazi po slamu, posveti svetom vodom svu marvu. Ulazeći u sobu sa slamom, pozdravlja: »Faljen Isus i Marija, Čestitam vam Badnjak Adama i Evu i sveto slavno porođenje Isusovo.« Ukućani bi odgovarali, »Čestita ti duša kod Boga!« U nekim se obiteljima pozdravljalo i na druge načine kao: »Faljen Isus i Marija, čestitam vam Badnjak, Adam i Evu, nosim sveto slavno porođenje i u kuću mir, veselje.« Ili »Faljen Isus i Marija, čestitam vam Badnjak, Adama i Evu« i idući od vrata prema mjestu gdje će staviti slamu, govori: » Rodilo se plodilo se, ždribilo se telilo se, prasilo se jarilo se…«Gazdarica bi svetom vodom posvetila slamu. Razveže se sam i slama se malo raširi da svi ukućani mogu na nju kleknuti i izmoliti Oče naš. Gazdarica (reduša) iza Oče naša obiđe sa svetom vodom i kadionicom sve prostorije kuće. Iz slame se izvuče am i stavi pod trpezu, a na trpezu se stave u znaku križa dvije slamke koje se prekriju stolnjakom. Na sredinu se trpeze stavi pšenica sa svjećicama koje se upale, a upali se i velika svijeća u posudi za mrtve duše. Svi stanu oko trpeze i ponovno se izmole Oče naš. Gazda uzme peškirić (salvetu) i drži na njemu božićnu pogaču koju razrezuje, ali ne do kraja i govori: »U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga, Amen« Drugu stranu prima jedan od članova obitelji također peškirićem. Lome pogaču na dva dijela i svaki poljubi svoj dio. Narežu se šnjite kruha i počinje blagovanje.
Što se jelo? Odrasli bi nazdravili rakijom i jeli paradajz ili riblju čorbu, krumpir salatu, grah salatu, ribu suhe rezance s orasima, a ranije prgenjaču i gibanicu. Na kraju se sladilo medom i raznovrsnim voćem. Kada se pojela čorba, svjećice se gase okretanjem i zabadanjem u čašu sa žitom i kukuruzom. Kada se završi večera i kad se na kraju pomoli, izvade se svjećice iz čaše i nabroji se koliko će na godinu biti kola kukuruza i metara žita. Bit će onoliko koliko se na svjećica zalijepi zrna, ako Bog da. Sva hrana koja je bila na stolu treba se pojesti jer je bila posvećena, a mrvice sa stola su bacane u vatru.
Poslije večere u kući je zavladala radost. Djeca bi se valjala po slami. Uz pomoć odrasli kiti se krizban i pjevaju se božićne pjesme kako bi se podsjetio na sadržaj i melodiju i kako bi se pripremilo za polnočku koja se sa radošću čekala. Posebno su se za polnočku pripremale cure. Nacokale bih glavu i obukli najsvečanije ruho.
Iako je crkva velika, bila je pretijesna za sve koji bi došli proslaviti Isusovom rođenje. Na izlasku iz crkve čuo se pucanj topa. Te svete noći niti u jednoj kući nije se gasila vatra, a ni svijetlo. Svijetlili su fenjeri i baklje na svim slobođanskim sokacima.
Prvi se dan Božića slavio u obitelji. Za doručak se jela pečenka i pače. Na svetog Stijepana se išao čestitati Božić i sveti Stjepan. Na svetog Ivana treći dan, iznosila se slama rano ujutro iz sobe. Tada se soba prvi put pomela. Prije nego što se slama zapali, stavilo se malo ulagane torbice na rame, u ruku uzimaju šibe i po selu idu mladiti. Išli su kod rodbine, kod kumova i prijatelja. Kad dođu kući lagano udaraju domaćina i viču »Mladi se, mladi se«, za mlađenje su od domaćina dobivali kolače, jabuke, paprenjake i orahe. Bili su sretni i zadovoljni. To je bio veliki dan za one koji su bili jako siromašni.
Došao je kraj i ovim prisjećanjima o našim Božićnim običajima koji su bili nekad, a pojedine ih obitelji i danas njeguju u Continue reading

U mojoj obitelji se slavi Božić…

Običaji BožićaBliži nam se, za sve kršćane, jedan vrlo važan dan.Na taj dan se u Betlehemu rodio Bog Sin , tj.Isus Krist. U jednoj hladnoj, zimskoj noći, njegovi roditelji Marija i Josip tražili su po Betlehemu kuću u kojoj bi mogli pristati. No, nitko se nije smilovao siromasima.Odlučili su se smjestiti u jednu napuštenu kolibu, odnosno štalicu gdje su bile samo neke životinje.Bila je to čarobna noć.Marija je rodila Isusa. Smjestili su ga u drvenu ležaljku.Vani je bilo hladno, a u kolibici je bilo samo slame.Prvi pogled malenog Isusa nije bas bio sjajan. Tu započinje jedan veliki život.Isusa posjećuju pastiri i Sveta tri kralja .Jedan jedini Isusov neprijatelj bio je kralj Herod . On je naredio da se pobiju sva muška djeca rođena te godine.Marija i Josip bježe na magarcu sa Isusom.Isus odrasta i postaje jedna velika ličnost u našoj povijesti.Propovijeda i utemeljuje kršcanstvo. Za njim polaze mnoge pristaše.Njegovi najvjerniji prijatelji bili su apostoli.Oni se šire po svijetu i također propovijedaju krsćanstvo. Isus dobiva sve više prijatelja i vjernika. Krsti ga Ivan Krstitelj na rijeci Jordan. Isus čini mnoga čuda: pretvara vodu u vino , smiruje oluju na moru , hrani 5000 ljudi sa 5 kruhova i 2 ribe….Ipak , kraj sveg tog dobra , postoji zlo.Isusa izdaje njegov apostol Juda. Isus se sukobljava sa Poncijem Pilatom i u 33. godini života , umire sramotnom , razbojničkom smrću na križu. Treći dan uskrsniva od mrtvih i dolazi svojim apostolima.

Isus je svojim kratkim životom pokazao svim ljudima da ne treba odustajati , da treba vjerovati u sebe i biti hrabar.Zivot nosi čovjeka na mnoga iskušenja koja mora proći. Ako čovijek izabere pravi put, uspio je pobijediti zlo , a ako njegova odluka ne bude ispravna, posljedice mogu biti kobne.

U mojoj obitelji Božić se čeka s velikim veseljem. Na Badnjak u jutro odlazim ga čestitati svim susjedima. Cijeli dan se vrše pripreme za večeru, izvršavaju se običaji koji nas svake godine zadive nečim novim. Mama je zadužena za kućanske poslove. Ona peče kolače i sprema kuću. Tata i ja imamo zadatak ispeći pećenku, pripremiti drvce za kićenje, dok manji brat samo nadgleda poslove.Svake godine baka nam priča svoje doživljaje za vrijeme Božića u njenom djetinjstvu.Badnje veče, za mene je nešto posebno.Prije večere tata u kuću unosi slamu i pozdravlja sve ukućane riječima:" Čestitam Vam Badnjak Adama I Eve, porođenje Isusovo!" Mama na to odgovara:" Čestita Nam duša kod Boga! Što nam nosiš?"

Tata:"Dva tala žita I jedan slame." Svi zajedno zahvaljujemo Bogu sto nam to daje. Sjedamo za stol, palimo svijeću i molimo, molimo za nas i za pokojnike. Nakon toga mama uzima dva komadića slame i on njih pravi križ, te ih stavlja pod stoljnjak. Započinje večera. Nakon večere, svi zajedno kitimo bor pjevajući božićne pjesme.Ne smijem zaboraviti polnoćku na koju idemo mama i ja. Nakon nje, čestitam Božić svim najmilijima. Kući idem s osmjehom na licu, jer znam da je Isus proslavio jos jedan rođendan.

 

I ove godine valja ispuniti vjerske pozive. Nije mi teško, jer to radim iz Continue reading

Odnos vjere i znanosti

Odnos vjere i znanosti 

Čovjek je oduvijek postavljao pitanja o svijetu koji je oko sebe zapažao. Znanost je nastala iz ljudske znatiželje za otkrivenjem. Tako se npr. čovjek već davno počeo pitati jeli zemlja nepokretna i što se zapravo oko čega okreće? Zemlja oko Sunca ili Sunce oko Zemlje?  Svakomu je jasno da čovjek može postavljati smislena i besmislena pitanja. Besmislena su svakako pitanja kao: Jeli veće pet kilograma ili šest sekundi?  Bog zajedno sa stvaranjem svega ostalog stvara i vrijeme.  I pitanje: Tko je stvorio Boga? besmisleno je pitanje, jer ako je Bog zaista Bog, onda je vječan , a to znači da ne podliježe zakonu vremena: nema ni početka ni kraja. Matematika lako odgovara na pitanje koliki je zbroj kutova u trokutu, ali ne može «izmjeriti» nečiju sreću. Za razliku od znanosti, vjera na tom području ima što reći i može čovjeku ponuditi odgovor na pitanja Continue reading