Svi se katkad pitamo kako su naši bake i djedovi davno prije slavili Božić. I ja sam se to pitao pa sam odgovor odlučio doznati iz «prve ruke»,tj. od bake.Na pitanje o tome kako su dočekivali i slavili Božić odgovorila mi je sljedećim rečenicama.
«Početkom adventa počinjale su zornice,te se svako jutro rano ustajalo kako bi se na njih stiglo. Ako nije bilo crkve u tome selu upućivali su se u susjedno. Pšenicu je također trebalo posijati najkasnije do sv. Lucije. U zadnjem tjednu adventa se ispovijedilo. Na Badnjak je po cijeli dan bio post,nije se jela čak ni riba kao u današnje vrijeme. Za doručak je bila juha od graha i izdrobljeni grah. Preko dana su se vršile pripreme. U kuću se unosila slama koja se prostirala po cijeloj sobi. Na njoj se i spavalo. Za večeru je bila juha od suhog prokuhanog voća i jelo se prokuhano voće. Zatim se ukrašavala jelka i odlazilo se na ponoćku. Poslije ponoćke,nakon što se došlo kućama,jeli su. Po cijelu noć je obavezno morala biti upaljena svijeća i uključeno svijetlo u kući.
Na sam dan Božića rano se ustajalo. Svi su žurili vidjeti što im je donio Djed Božićnjak. Zatim se doručkovalo i poslije toga bi se odlazilo na misu. Poslije mise se išlo doma i ručalo se. Poslijepodne se provodilo s obitelji u blagdanskom raspoloženju i okruženju. Na drugi dan Božića također se išlo na misu.»
Svoj odgovor baka je završila riječima: « E onda se Božič zaista slavio,a ne kao danas». Danas su običaji slični,gotovo isti, no pravi smisao je zapravo u tim njenim zadnjim riječima. Zaista kada pogledamo realno,danas većina nas Božić jedva čeka zbog darova,tj. zbog materijalnih stvari,onoga što ćemo dobiti,a malo nas obraća pažnju na onu duhovnu stranu,onaj pravi čar i pravu ljepotu Božića i Kristova rođenja.

Ivan Žalac,1.A