Svi sveti i Dušni dan

Svi sveti i Dušni dan

Razmišljajuci što reci o ovom blagdanu Svih svetih i o dušnom danu zakljucih da nema mojih “pametnijih” rijeci od onih koje su napisane u Bibliji- Rijeci Božjoj. U Prvoj poslanici Solunjanima Pavao piše: ” Uskrsnuce o Kristovu Dolasku

13 Necemo da budete u neznanju, braco, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. 14 Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda ce Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. 15 Ovo vam uistinu vam velimo po rijeci Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, necemo preteci onih koji su usnuli

- na zapovijed, na glas arkandelov, na zov trublje Božje – sici s neba. I najprije ce uskrsnuti mrtvi u Kristu, 17 a zatim cemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako cemo uvijek bi ti s Gospodinom. 18 šite se dakle uzajamno ovim rijecima! Budnost u išcekivanju Dolaska Gospodinova

5 1 A o vremenima i trenucima nije, braco, potrebno pisati vam. 2 Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noci. 3 Dok još…

cistiliste

Svi sveti i Dušni dan limo po rijeci Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, necemo preteci onih koji su usnuli. 16 Jer sam ce Gospodin

5 1 A o vremenima i trenucima nije, braco, potrebno pisati vam. 2 Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noci. 3 Dok još budu govorili: “Mir i sigurnost”, zadesit ce ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i nece umaci. 4

Ali vi, braco, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskociti kao kradljivac: 5 ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noci ni od tame. 6 Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. 7 Jer koji spavaju, nocu spavaju; i koji se opijaju, nocu se opijaju. 8 A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja! 9 Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, 10 koji je za nas umro da – bdjeli ili spavali – zajedno s njime živimo. 11 Zato, tješite se uzajamno i izgradujte jedan drugoga, kako i cinite.” (1Sol 4,13-5,11)

Jer ako vjerujemo u Krista i konacan dolazak k Njemu zar trebamo biti žalosni? Trebamo li se bojati smrti? Kako kaže sv. Pavao trebamo se obuci u oklop vjere i hoditi Kristovim putem.

Kao što vjerujem da znate da duše u Cistilištu ne mogu ništa uciniti za sebe da skrate svoj boravak u Cistilištu, mi možemo. Nije najvažnije odnijeti cvijece ili zapaliti svijece. To je lijepo, ali našim pokojnima ne pomaže. Ono što im pomaže je molitva. Papa Benedikt XVI. Dao nam je mogucnost da izmolimo potpuni oprost za svoje pokojne. Pitate se kako?? Koliko puta dodemo u crvku ili na groblje i izmolimo molitve za naše pokojne i k tome još dodamo Oce naš na nakanu Sv. Oca dobivamo potpuni oprost za pokojne za koje molimo. Koliko puta dodemo, pomolimo se toliko duša spasimo iz Cistilišta i one idu direktno u Raj. Za odrasle je još potrebna ispovijed i pricest. Ako ste se nedavno ispovijedali nije potrebno ponavljati ukoliko nemate ponovno potrebu. Mogucnost potpunog oprosta traje od 1.-8. studenog.

Jedan ucenik me je pitao što piše u Bibliji o Cistilištu? Ja nisam našla ništa izricito napisano, nego Continue reading

Dušni dan

Dušni dan, 2. studenoga (povezanost sa svetkovinom Svih svetih)

Dušni dana ili Dani svih vjernih mrtvih je, najljepše je reći, svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli “tamo”, ali naša se komunikacija s njima nastavlja. Doduše, u drugom i drugačijem načinu izražavanja. Zemaljski način međusobne povezanosti zamjenjuje molitva, meditacija, a za vjernike je tu i najpovjerljivi posrednik, “onaj treći”, Bog, Otac neba i zemlje. Koliko god to izgledalo neobično, upravo je na taj način razgovor s pokojnicima dublji, doživljeniji negoli je često bio u površnim i nusputnim među-osobnim odnosima za zemaljskog puta. Gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi. I nismo uvijek svijetlili jedni drugima. U svemu tomu, u ovim tako ljudski bliskim danima svi ljudi bivaju bliži s onima koji su na drugoj obali, ovdje međusobno, samima sebi i Bogu. – na Dušni dan u crkvama se služi po nekoliko misa za sve pokojne. Gdje je to moguće mise se služe i u grobljanskim kapelama (crkvama).

Poštovanje tijela. Kod blagdana Svih svetih naglasak je na ono “svih”, po cijelom svijetu, kroz svu povijest, a Dušni dan (2. studenoga) upravlja vjerniku misao više na njegovu pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake. Slaveći Sve svete vjernik se duhom i vjerom uzdiže u nebesku, Božju slavu, u budući, vječni život, svrhu ovozemaljskog življenja. I s tog gledišta je to sadržajem radostan blagdan. Na Dušni dan, naprotiv, vjernik daje oduška i svojoj ljudskoj, prirodnoj, zemaljskoj žalosti. Ne gubeći kršćansku nadu. Povrh toga Dušni dan budi u vjerniku – poštovanje prema čovjekovom tjelesnom, vremenitom životu, općenito prema tijelu.

Crkva je oduvijek iskazivala poštovanje svojim pokojnicima. Štoviše, častila ih je budući da su ta tijela bila posvećena sakramentima, napose krstom i euharistijom, i jer će ona kod drugog Kristovog dolaska (na Sudnji dan) uskrsnuti i biti s njim u slavi. To je vrhunac kršćanske vjere i nade koja preseže ovozemaljsko iskustvo. Upravo iz tih razloga se u Crkvi razvilo štovanje mučenika, svetaca. No nikada se nije prestala poštovati svakog pokojnika.

Misa za pokojne i blagoslov grobova. – U 2. stoljeću nalazimo tragove da su pokojnike spominjali kod euharistijske žrtve (mise). I dandanas u svakoj misi Crkva moli: “Spomeni se naše braće i sestara, koji usnuše i nadi uskrsnuća, i svih koji preminuše u tvom smilovanju; privedi ih k svjetlu tvoga lica…” U bogoslužju za pokojne molitva Crkve ide u dva smjera: njom se iskazuje poštovanje do pokojnikâ, članova Crkve, koji su po sakramentima “udovi Kristova Tijela”, i drugo, Crkva moli za sve pokojne, bez razlike: da im Bog iskaže milosrđe, ukoliko u času smrti nisu bili sasvim dostojni njegove nagrade i slave, ukoliko nisu bili sasvim čisti. S tim u vezi je i poznati običaj, da u ove dane damo svećeniku blagosloviti grobove svojih pokojnika, da osobno za njih molimo, da dajemo za njih služiti misu, najvrjedniju molitvu i spasenjsko djelo. Takva misa je ne samo korisna pokojnima, već po njoj vjernik s njima izmiruje svoje krivice, koje im je u zajedničkom životu nanio. Stoga rodbina, bližnji, prijatelji takvoj misi, ako mogu, i prisustvuju.

Svijeća – Plemenit je i pun simbolike običaj zapaliti svijeću na grobu. Svjetlo koje “hrani” rastopljeni vosak svijeće na

bogosluzje svi sveti 11

ponajprije je simbol Isusa Krista, koji se za nas iz ljubavi žrtvuje; ujedno su zapaljene svijeće znak pripravnosti za Gospodina koji dolazi. Stoga goruća svijeća označava Kristovu nazočnost: na oltaru, kod evanđelja, pred tabernakulom i izloženim Presvetim. No svijeća i inače prati krštenikov život: ona se pruža kršteniku na krštenju, on je nosi kod prve pričesti i u uskrsnoj noći; kao zaručnička svijeća prati mladence kod vjenčanja, a kao samrtnička svijeća i u posljednjem životnom času; uz zapaljenu svijeću se rađa, umire i putuje grobu. Svjetlo svijeća progoni tamu.

Pijetet i plemenitost – Ivan Zlatousti, biskup s početka 5. stoljeća, zapisao je tadašnju kršćansku praksu štovanja pokojnika ovom rečenicom: “Pomozimo pokojnima molitvom i prilozima za siromašne!” Izvrstan je način kako se živi čovjek odužuje svojim pokojnima: da daruje potrebne, doprinese u karitativne svrhe. To je sigurno i puno plemenitije od, primjerice, kupovanja skupih vijenaca, koji su ponekad više izraz vlastite taštine nego pijeteta spram pokojnih, i nimalo ne koriste pokojnima. Sve češće se može pročitati na osmrtnicama, plemenita poruka, da rodbina izričito želi Continue reading

Što Duh Sveti daje kršćanima koji se njemu mole?

Što  Duh  Sveti daje  kršćanima  koji  se  njemu  mole? 

Duh  Sveti  im  daje  sreću  blagoslov  i  ljubav. Ljudi  se  mole  za  blagoslov  za  ufanje. 

Daje  im  najveće  blago  a  to  je  vjera. Što  se  više  budemo  molili  Bog  će  nas  više  voljeti.

Budemo li  bili zli  izgubit ćemo  vjeru  u Continue reading