Teško je šutjeti…pred nepravdom…pred osudom

Teško je šutjeti…pred nepravdom

Teško je šutjeti pred nepravdom.
Teško je ići dalje.
Teško je biti pobjednik pred nepravdom.
Lako je optuživati i prebacivati,
Grijeh propusta.

Izbacivati fraze, optužbe;
I ostati na tome;
Dovoljno je poduprijeti
Svoja leđa i izaći iz fotelje;
I založiti se!

Brojni komentari: trebalo je, moglo se:
A ljudi i optužbe – su činjenica i nepravda,

Svatko nosi svoj dio odgovornosti;
I ponosa i promašaja; i tuge i bola;
Ali tko to još čuje.

Sutra je novi dan,
Novi poraz, novi zaborav;
I nove vijesti;
A čovjek još uvijek, još uvijek sjedi;
I čeka, i čeka svoju Istinu;
Istinu drugih; šutnje, pričanja,
Bez rada:
Optužbe srama i nepravde…

B. S 18:IV. 2011. J. Aničić

Kada baka presije brašno stavi ga u drveno korito, zatim…

Kruh moje bake 

Moja baka je najbolja baka na svijetu, zato što me puno voli. Ali ona je posebna zato što najbolje peče kruh u krušnoj peći. Ona ima jedno drveno korito u koje stavlja brašno. Ali najprije ga mora prosijati na sito zato što brašno mora biti čisto, ne smije biti nikakvog truna. Kada baka presije brašno stavi ga u drveno korito, zatim u brašno stavi kvas, malo vode i germu. To sve zajedno uzmiješa i ostavi preko noći da se diže u koritu. Korito pokrije sa stolnjakom. Slijedeće jutro baka stavi u korito još vode i počne mijesiti kruh. Baka njega mijesi dok ne bude dovoljno dobar, zatim kruh mora odstajati dva sata. Kada prođe dva sata baka stavlja kruh u pletene košare te naloži krušnu peć. Potrebne su tri vatre u krušnoj peći. Baka izgrće žegu iz peći. Ja i brat i seka nosimo kruh u pletenim košarama. Baka ga stavlja u krušnu peć. Kruh se peče sat i pol. Nakon toga baka ga vadi iz peći. Zamiriše nam cijelo dvorište po Continue reading

Kruh i moja majka

Kruh i moja majka 

Kada se probudim ujutro se širi predivan miris. To je miris kruha koji peče moja majka. On me uvijek dočeka na stolu. Moja majka meni i obitelji peče kruh zato što nas voli i brine se za nas. Uvijek sam mislila da je lako ispeći kruh. I nije tako lako. Mamina ljubav prema meni je krasna kao cvijet i njezine umorne i nježne ruke prave to s puno ljubavi za mene. Što god mi mama pravi moram biti zahvalna Continue reading

Hrvatska, moja domovino…

Hrvatska

Dok sam još bila mala,voljela sam svoju domovinu Hrvatsku.Nju sam nosila u srcu zauvijek i nosit ću je.Generali su branili svoju domovinu i čuvali je.Hrvatska ima lijepe uspomene.Svake nedjelje idem na misu.Molim se za svoju domovinu.Svake subote i nedjelje palim dvije svijeće i stavljam ispred slike Majke Božje.Jednu svijeću za poginule branitelje i generale ,a druga za domovinu.Naša domovina je Continue reading

U srcu mi je domovina

U srcu mi je domovina 

Promatrala sam sva ta čuda domovine. Srce mi je sve jače lupalo i govorilo: domovina Hrvatska ništa drugo nije, već blagi tračak svjetla Božjega! Pomislila sam, da nema moje očaravajuće domovine, ne bi bilo ni mene. Budimo obdareni darom koji nam daje naša domovina. Ponosim se na sve te bistre potoke i izvore, ponosim se svojom domovinom. Divim se na sve livade koje šire miris u naša srca koja sve jače lupaju za prekrasnom domovinom. Divim se zelenoj travi koja je sve više zelenija. Divim se drveću, krošnjama koje se njišu zajedno sa vjetrom. To je moja domovina, riječ koju naučih od svoje majke. Sve ću učiniti za svoju domovinu da blista. Sve ću učiniti za svoju domovinu, domovinu u kojoj smo rođeni! Zovem dobre anđele da Continue reading

Zemlja je naša kuća – učenici 4. razreda – Gornja Vrba

Zemlja je naša kuća...ZEMLJA JE NAŠA KUĆA

Bila sam među cvijećem, u ljepoti šarenila. Sunca je sjalo u mene kao svjetlo koje vječno traje. Oblaci su letjeli kao prah koji odmah nestane. Leptiri su letjeli s cvijeta na cvijet kao kapljice kiše. Znala sam da je Bog svu tu ljepotu svijeta stvorio. Se što je Bog stvorio, povjerio je čovjeku. Zato je zemlja naša i Božja kuća, kuća koju je Bog obnovio! Continue reading