Iako se uoči svakih izbora (predsjedničkih ili parlamentarnih) tvrdi da Crkva neće upućivati vjernike za koga glasovati , izgleda da ekipa s Kaptola ima jasnu viziju o tome kakav mora biti idući hrvatski Predsjednik.
Naravno, prije svega se ističe zalaganje za katoličke vrijednosti, ne smije dovoditi u pitanje teritorijalnu cjelovitost (hoće li ga poslati da zapiša svaki kutak?), mora se zalagati za očuvanje hrvatskog identiteta pri ulasku u EU, osuđivati zločine fašizma, nacizma i komunizma (već kada ih Vatikan nije osuđivao dok su te ideologije bile na snazi, nego ih herojski kritizira nakon njihovog pada), te se zalagati za vrijednosti obitelji (naravno heteroseksualnih), života od začeća do smrti i za vjeronauk u školama. Neki su već istaknuli kako novi Predsjednik mora biti zdrava i uravnotežena osoba. Naravno, dobro bi bilo i da je vjernik, a mokri san je katolik kao Predsjednik:
“Naravno da je Crkvi stalo do toga da budući predsjednik bude vjernik, po mogućnosti i katolik, ali to očigledno neće biti njezin apsolutni uvjet. Kako bi to izgledalo kad bi Crkva bila indiferentna prema vjeroispovijesti i svjetonazoru kandidata za prvog čovjeka države Hrvatske.”
veli teolog Adalbert Rebić, jer bi po njemu bilo čudno da državu vjernika predstavlja ateist. A i meni je čudno da o obitelji i postupanju sa ženskim tijelom naređuje elita mužjaka bez obitelji, ali valjda to nije kontradiktorno. Živko Kustić dodaje:
“Zar bi trebalo biti čudnim da će Crkva, odnosno vjernici biti zadovoljni ako novi predsjednik bude čovjek blizak njihovu svjetonazoru.”
Nagađa se da Crkva smatra da je Josipović nepodoban (IMO, za njih je previše intelektualan ), a neće valjda podržavati Vesnu Pusić (pravom hrvatskom mužjaku katoliku bi se osušili muški atributi kada bi imao Predsjednicu ).
Izgleda da simpatije Crkve mogu očekivati Hebrang, Primorac i Bandić –
predsjednički kandidati koji se rado slikaju s predstavnicima Crkve te inzistiraju na osobnoj kršćanskoj tradiciji.
Naravno, dobri pastiri neće svojim ovcama izričito narediti koji broj da zaokruže (dobro, neki hoće), već će na svoj uobičajeno licemjeran način igrati igru “prepoznaj našeg, odnosno tvojeg favorita” kako bi uputila hrvatski bogobojazni puk pri tom važnom izboru.
O toj igrici upozorava i socijolog religije don Ivan Grubišić, ističući da
“Crkva javno i poimence neće promovirati nijednog kandidata. To je diplomacija Crkve.”
Isto tako, Grubišić ne štedi crkvene miljenike, navodeći
“Bliskost Crkvi koje ispoljavaju nekih kandidata je formalno i interesno, a ne iz uvjerenja. Djela su im u suprotnosti s kršćanskim izvornim standardima. Neki su i kršteni kao ‘veliki Hrvati’.”
Ah, kao da je Crkvu za to briga. Bitno da imaju konje za utrku. Ili magarce
IZVOR: Jutarnji List