Dijalovi svete mise
Daljnji bitni dio svake mise je euharistijska služba. U njoj se na određen način čini ono što je Isus naredio svojim učenicima da čine: >Ovo činite meni na spomen!< To je srce svake mise, naziva se i lomljenjem kruha, žrtvom Novoga zavjeta, jer se ondje ostvaruje tajna koju od Posljednje večere povezujemo s Isusovom mukom i smrću na Veliki petak te s njegovim uskrsnućem, a potom i sa svakom misom koju u Isusovo ime služi svećenik.
– Priprava darova ili prikazanje
Temeljni darovi svake mise su kruh i vino. Oni se donose na oltar i praćeni su molitvama u kojima vjernici zahvaljuju za te osnovne darove jela i pića po kojima zahvaljuju Bogu Ocu i Stvoritelju za život i za sve što nam je potrebno za život. Ipak, to su posebni darovi koji će nam postati kruhom života i pićem duhovnim. Moguće je da se simbolično uz te darove prikazuju za vrijeme mise i drugi darovi i znakovi ljubavi. Na osobit način u takvo prikazivanje spada i milostinja što je vjernici prikupljaju kod nedjeljnih misa i koja služi Crkvi za ostvarivanje svojeg poslanja misija i karitasa, za uzdržavanje službenika Crkve i za uzdržavane svih potrebnih prostora za bogoslužje. Prikazanje završava darovnom molitvom.
- Euharistijska molitva
Najsvečaniji dio svete mise je euharistijska molitva koja se intonira tzv. predslovljem. Ono poziva na zahvaljivanje i po tome se i zove sveta misa euharistijskim slavljem. Ono se prilagođuje sadržajem s obzirom na liturgijsko vrijeme i pojedine blagdane. Potom slijedi euharistijska molitva koja zbog svoje tekstovne određenosti nazivamo i kanonom mise. U misalima su samo četiri takve molitve po izboru i poštuju tradiciju liturgije već od ranih stoljeća kršćanstva kad se počela oblikovati sveta misa. U taj kanon mise spada recitiranje izvještaja ustanove euharistije kod Posljednje večere prema novozavjetnim spisima. K tome se pridružuje i molitva zaziva Duha Svetoga koja prethodi tom izvještaju ustanove euharistije. To je centralni dio svete mise gdje se događa pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Podizanjem svetih tajna svećenik daje vjernicima mogućnost da bolje vide neizrecivi dar i da mu se poklone. Vjernici kod znaka ispruženih svećenikovih ruku nad darove kruha i vina obično kleknu i klečeći prate taj dio svete mise sve do izrečenog usklika nad Tajnom vjere, kako ih to svećenik ili đakon pozovu.
Poslije podizanja nastavlja se euharistijska molitva spomenom na neizrecivo djelo spasenja koje je dovršeno u Isusovoj muci, smrti, uskrsnuću i uzašašću te darovano Crkvi za sva vremena izljevom Duha Svetoga. Potom se nižu svečane molitve za Crkvu i službenike, za narod i njegove potrebe, za mir i potrebe svijeta, za okupljenu zajednicu i za pokojne. Euharistijska molitva završava svečanim davanjem časti i slave Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetom i u tom času vjernici izgovaraju svoj najsvečaniji >Amen<, radosni i duboki izričaj vjere i predanja.
- Pričest
Oče naš je osnovna molitva kršćana i spada na svaki vjernički susret i sastanak. Na osobit način ta molitva je na mjestu u času kad je zajednica vjernika oko stola Gospodnjega i doživljava se kao jedna obitelj pozvana na gozbu. Tada, dok osjećamo prisutnost nebeskog dara i veličinu ljubavi Boga Oca, vjernici se potiču da kao braća i sestre mole zajedničku molitvu sinova i kćeri istog Oca. Na tu se molitvu nadovezuje molitva za zaštitu, molitva oslobođenja i sigurnosti u hodu prema konačnom susretu s Kristom u slavi.
Posebno mjesto zauzima molitva za mir. Ona se poziva na Isusove riječi i njegovo obećanje da će njegove učenike pratiti dar i blagoslov mira. Mir Kristov u srcima vjernika je temelj onoga mira što ga vjernici imaju i jedni prema drugima. Zato su vjernici na svetoj misi u tom času pozvani pružiti mir jedni drugima. Pružanje mira obavlja se redovito pružanjem ruke najbližim vjernicima koji stoje oko pojedinca. Sam znak mira može biti i drukčiji, ovisno o običajima naroda i kraja i o odluci biskupa određene konferencije. Bez ljubavi i pomirenja u srcima vjernika bila bi upitna svaka pričest Tijelom Kristovim. Jedino ako su vjernici po vjeri i ljubavi istinsko mistično Tijelo Kristovo, kako Crkva sebe definira, onda mogu i primiti euharistijsko Tijelo Kristovo u svetoj pričesti. O jedinstvu Crkve kao temelju za pričest od istog kruha kod svete mise govori i simboličan obred lomljenja kruha. Nekada se u počecima Crkve dio posvećenog kruha, tj. Tijelo Kristovo, što se sada stavlja u kalež, nosio kao znak zajedništva obližnjim crkvenim zajednicama.
Poslije recitiranja ili pjevanja pjesme o Isusu koga prepoznajemo kao žrtveni dar pod naslovom >Jaganjac Božji< vjernicima se svečano pokazuje tajna posvećenog kruha života i poziva ih se na sudjelovanje na svetoj gozbi po dolasku na pričest. Prvi se pričesti svećenik i koncelebranti te drugi neposredni službenici oltara, a onda slijedi i pričest vjernika.