Kuhajući……
U mojoj glavi vrijeme je za pravljenje zimnice, u prvom redu mislim na pekmez od jabuka…
Kuhajući pekmez, a kasnije i papriku, razmišljala sam o količini staklenki potrebnih za taj pekmez ili paprike. Stojeći pokraj štednjaka i <> tj. <> shvatila sam da je riječ o vjeri. Mislite kakve veze ima vjera i zimnica??!!
Pripremajući prije različite salate i pekmeze nije mi se baš sviđalo pranje staklenki (a kome se to sviđa? Ne sviđa mi se ni sad, zato su mi prijatelji za vjenčani dar kupili perilicu. Hura!) Uvijek sam razmišljala o nekoj manjoj količini staklenki, jer nikad nisam niti vagala voće, ali postoje i razlike između litara i kilograma, a pekmez se i ukuha itd. Obično bi mi <> koja staklenka jer nikad nisam mislila da bi toliko mogla DOBITI pekmeza ili paprika. Ove godine sam namjerno uvijek uzimala veći broj staklenki od onih koje sam mislila da će mi trebati. I stvarno ispunila bih sve, eventualno bi ostala jedna mala i jedna veća staklenka.
A sada veza zimnice i vjere!
To je tako i kod milosti Božje koju tražimo, želimo, očekujemo, molimo. Uvijek nešto moljakamo Boga, ja prva. I rijetko kada baš očekujemo da će se to dogoditi tj. u potpunosti ono što molimo. Zato ni ne dobivamo. Uvijek očekujemo neki minimalac. Misleći ili-ili ona, da mi je bar malo lakše… Međutim to nije ispravan stav. Naš Bog je SILAN BOG. Za Njega ne postoji nemoguće. On je najveći, najjači, Svemoguć, milosrdan, milostiv, vjeran i uvijek na našoj strani. Ovo su samo neke riječi koje pokazuju kakav je naš Bog u kojeg vjerujemo. Zar je takvom Bogu išta nemoguće? Koliko je samo puta u povijesti pokazao kako je osjetljiv na potrebe čovjeka, i na naše, a mi u molitvi nikad ne tražimo s punim povjerenjem.
Slušajući svećenike koji nam govore da molimo i vjerujemo u potpunosti, mislila sam da oni malo pretjeruju. Jer ako moliš nekoga i ne vjeruješ da će ti to dati ili ispuniti, zašto moliš?
A sada vidim da su u pravu. Moliti s punim povjerenjem i pouzdanjem očekujući ispunjenje onda Bog i može dati mjeru nabijenu, natresenu… Jer kad malo moliš malo ti se i daje…
PS: Ovo nema veze s vjerom, iako mi trebate vjerovati da imam dobr recept za pekmez pa ga možete probati napraviti. Ne mora se kuhati dugo, a možete i staviti Želin pa je još kraće kuhanje.
Može se koristiti različito voće, pa čak i banane ako vam duže stoje pa ih nitko neće pojesti.
1kg voća (ja nasjeckam da se kasnije vide komadići)
30 dag šećera
2 žlice vode
pola žličice limunske kiseline
začini – cimet, začin za medenjake, klinčići, rum itd. prema želji. Ako kuham banane onda ne stavljam konzervans jer se brzo troši.
Šećer se špinuje, tj. otopi do zlatno smeđe boje i tada se u njega sipa voće i dvije žlice vode. Tada se miješa dok se šećer ne istopi i pekmez ne zgusne. Kada prokuha ako želite biti brže gotovi stavite Želin.
Dobar tek! I Dobra Vam vjera!
Helena Aničić, vjeroučiteljica