Božićne tradicije u Bosni i Hercegovini

Božić u Bosni i Hercegovini prati mnoštvo različitih običaja. U Velikoj Bukovici, odakle potječu moj djed i baka, puno je zanimljivih.
Na Badnjak u jutro djed ili susjed u kuću su donosili cerovu granu. Baka ili majka mijesile bi svečani, ukrašeni kruh. Kako je toga dana post, pripremala se posebna posna večera. Svakom obroku prethodila je zajednička molitva uz upaljenu svijeću. Na Badnju veće u kuću se unosila slama i smreka koju je djed postavljao u prethodno probušen panj. Ukrasi su bili mnogo drugačiji nego danas. Umjesto kuglica i lampica, na smreku su se stavljala licitarska srca, šareni bomboni u svjetlucavom papiru i raznim ukrasi od slame. Nakon toga se večeralo i spremalo na Ponoćku.
I ona je imala svoje zanimljivosti. Nakon Mise i čestitanja pred crkvom je igralo veliko kolo. Ljudi su pjesmom i plesom slavili Božić.
Djed i baka pamte i tzv. Paljenje svijeća. Nakon povratka s Ponoćke, 3 do 5 obitelji, rodbine ili susjedi su palili svijeće. To je običaj u kojem se u dom svake od tih obitelji, molitvom i Božićnim pjesmama, unosi svijetlio kao simbol blagoslova i nade. Upravo taj običaj zbližavao je ljude.
Djed i baka pamte još jedan predivan običaj. Badnjeg popodneva baka i majka su spremale u košare od svega po malo, i ića i pića, a djed ili otac odnijeli bi košaru onima kojima bi bilo potrebno. Uvijek se vodilo računa da, barem na Božić siromasima ništa ne nedostaje. Nerijetko bi djed siromasima darovao i drva za ogrjev, svinju ili novac.
Ovo su samo neki od običaja, ali kada ih slušam, čini mi se da je tada sve bilo humanije. Da su ljudi bili bliže jedan drugima, a tako i Bog.

Mia Bilandžija, 4. r. Gornja Vrba