Nalazimo se u vremenu…

Vremena je toliko prošlo, prolazi i proći će…Na neki je način i brzo Božić ove godine došao…Možda će netko reći – iznenadio…

Iznenadio, možda nas, ali bojim se da nije trgovce, nego su oni »Božić iznenadili«…

Kako to mislim?! Vrlo je jednostavan odgovor – došao sam u jednu trgovinu prije Došašća – trgovina je sva bila u Božićnom ozračju. Kada sam započeo razgovor – sve se svelo na biznis…No, nije to jedina trgovina, ali ta mi je trgovina »zapela« za osjećaje…

Što reći na sve to ?

Isus rođendan smo slavili oko 2000 puta. Međutim Isus se želi roditi u našem srcu sada, ali ako se on rađa kao »potrošač« ili kao onaj koji mora otići u razne »mega« trgovine i sve što se nudi bez granica uzeti i pričati – to je dobro za Božić, dobro je da bude podosta vrsta kolača i ne znam što još svega ne…

Bojim se da se u toj nekoj vrevi, usudio bih se reći utrci sa vremenom -Božić izgubio svoj prvotni smisao…rođenje Djeteta za mene i cijelu moju obitelj…

Pojavio se Djed božićnjak – koje se sve riječi koriste da bi se izbjegla istina…i kako bi se napravio biznis… Ne mogu da ne vidim – TV je napravio svoj Božić – samo uvoz i »odgoj«…ali kakav je to odgoj…!?!

Upravo ovih dana razgovaram s djecom (a djeca vole se izreći) slušam i oni opisuju nekadašnje običaje kako im pričaju njihove stare bake…Kako se običavao slaviti Božić – nije li to najljepša televizija, najljepši živi odgoj koji potiče na susrete, veselje, i nježnost koju je, bojim se, dosta teško razumjeti… Nekako kada čovjek sve to sluša – srce mu drugačije zatreperi, pjevuši, zebe starom čežnjom biti u tom prošlom vremenu… Zatreperi i kada gledamo televiziju, ali kako se osjeća i koju sve poruku može izvući?

Zamišljam i djeci nekako pokušavam usporediti mjesto rođenja djece u bolnicama i onog Isusovog u štalici. Isus je rođen posve tiho, neprimjetno, u tihoj štalici među životinjama…

Zapitamo li se – kako je ta štalica izgledala, jasle, životinje koje su ga grijale, ali ga je najviše grijala ljubav prema tebi čovječe, koji upravo čitaš ove retke…

Rodio se, kao što sam rekao gore 2000 puta, a koliko se puta rodio u tvome životu, u tvojoj duši – tvojoj skromnosti, tvojoj smjelo pruženoj ruci, prema bratu čovjeku…

Jesi li uvijek bio spreman prvi pružiti ruku ili jednostavno tražiš svoja prava i govoriš on je meni prvi rekao ružnu riječ i tražiš riječ kojom bi mu uzvratio udarac, i dalje govoriš kako ti najbolje slaviš Božić te si i uvjeren u to unatoč upozorenjima i slušanjima…

 Jel to možda Božić za punim stolom dok možda netko u tvojoj blizini nema što ni pojesti, a ti govoriš neka ti je Sretan Božić i hvališ se kako si postio kroz advent, a nitko s tobom nije mogao izaći na kraj te si na kraju svu tu hranu i pojeo…

Dovoljno bi bilo tu hranu što si »ušparao« odnijeti tom siromašnom čovjeku. Obojica ćete biti zasigurno sretni. Nemoj reći to je lijepo (možda) sročeno i da to samo ostane na tome. Kako god ti učinio tome čovjeku je dovoljna samo korica kruha i on će upravo u tome pronaći komadić sreće i pun stol ljubavi koja je itekako danas potrebna jer upravo zbog njega je Isus došao da mu kaže – s tobom sam, s tobom želim večeras blagovati, zbog tebe se večeras ponovno rađa, zbog tvoga tako jednostavnoga bića koje me spremno dočekuje i otvara mi svoje stanove te dijeli ključ svoga doma kako bi se mogao – JA roditi.

Na kraju nam ostaje pitanje – tko se bolje pripremio za Božić ?

Stol koji smo ispunili raznom hranom, okitili bor, nakupovali cijele trgovine i kod kuće ostali gledati televiziju… ili spremno, pomireni s Bogom (u iskrenoj i otvorenoj pokajničkoj ispovijedi) i na ovoj zimi otišli blagovati s našim novo – rođenim Kraljem, kraljem Mira, kraljem Blagoslova, kraljem koji nas sve jednako grli na polnoćki (na Sv. Misu) na Božić.

Ima li ljepšega Božića od Božića gdje Continue reading →